Prvi put kad je odlutala, Baba nije dospjela daleko. Bilo je to nekoliko dana nakon što ju je otac doveo iz Vukovara. Ustala je u zoru, u vrećicu s logom supermarketa utrpala kućnu haljinu, papuče, rolu vece papira i dvije rajčice iz vrta. Našli smo je kako ih jede, kao jabuke, na autobusnoj stanici dolje na magistrali; crveni sok pun sjemenki cijedio joj se niz bradu i kapao joj po poprsju. Iza nje, na zidu, pisalo je "Kolumbo, jebem te radoznalog". Kad nas je ugledala, pomirljivo je iz vrećice izvukla papir i obrisala usta pa bez riječi ušla u Octaviu.
Što ostane ako skladnom braku oduzmeš tek rođenu bebu, ako oduzmeš dostojanstvo i zdrav razum staroj ženi koja je proživjela rat i prognaništvo, ako oduzmeš obitelj ženi koja je čitav život radila za druge? Smješten u vrelo, sparno mediteransko ljeto, roman Živjet ćemo bolje slojevita je priča o metamorfozama jedne obitelji koja posrće pod teretom neprobavljenih ratnih trauma, osobnih fatalnih pogrešaka, uznemirujućih sjećanja na djetinjstvo i nametnute skrbi o nemoćnoj baki. Uspomene nadrastaju stvarnost dok unuka postaje skrbnicom bolesnoj baki, a majka, junakinja-žrtva moderne migracije s Balkana, u Italiji čuva starice nekih drugih obitelji. Ova je proza kao talog koji ostane u šalici nakon ispijene kave: opor, gust, mračan, zrnat koncentrat koji neugodno zapinje u ustima.
